Krapinske Toplice su lijepo uređeno i mirno malo mjesto u Hrvatskom zagorju, udaljeno od 45 km od Zagreba. Nekada davno bile su mondeno, europsko kupališno lječilište. Početak turizma datira još iz davne 1868. godine od kada postoje nalazi prvih cjenika usluga smještaja te spominjanja imena “Krapinske Toplice” u turističkom vodiču.
1658. godine – Prvi “bazen” (kupelj) u Krapinskim Toplicama je bila udubina u zemlji ograđena hrastovim trupcima. Izgradio je Franjo pl. Keglević, vlasnik krapinsko-kostelskoga vlastelinstva.
1703. godini pojavljuju se prvi sigurni podaci o javnoj uporabi toplih izvora u Krapinskim Toplicama – bečki liječnik Stockhammer uputio Boltu pl. Patačića na lječenje u Krapinske Toplice.
Sama pak ljekovitost vode spominje se od još 1709. godine u knjizi “Od kreposti Toplic Varašdinskih i Krapinskih” Johann Leopold Payera. Spominje se ljekovitost kupelji u Krapinskim Toplicama, a “glas o liekovitom dielovanju krapinskih kupelji razprostiraše se u najdalnje kraje”.
Brži razvitak lječilišnog i kupališnog turizma u Krapinskim Toplicama kreće s dolaskom Jakoba Badla.
Jakob Badl rođen je u Rogaškoj Slatini, u tajkunskoj obitelji koja u Mariboru i okolici posjeduje velike plantaže vinograda. Trgovao je vinom i konjima, a njegov sin Antun postat će vlasnik Staudingerove tvornice kože u Mariboru.
Badl je u blizini Krapinskih Toplica kupio vlastelinstvo Dubrava, zatim 1857. kupuje u Toplicama gostionicu K janjetu, te Gospodsku i Pučku kupelj, a “s posjednici ostalih vrela gjom. groficom Oršićkom i g. pl. Kuhtićem sklopi ugovore. Pošto se je posljednji okanio svojih prevelikih osnova (zahtjeva, nap.a.), prodadoše oba ova vrela i tako postade Badl posjednikom svih vrela” za svotu od sto tisuća forinti.
Ruši stara kupališta, i već potkraj lipnja 1866., na početku austrijsko-pruskog rata, dovršio je izgradnju mondenoga europskog kupališno-lječilišnog centra. Gradnja je trajala samo sedam godina (1859 – 1866.), a “od strane vlade nedobi Badl u svom nastojanju oko podignuća kupelji nikakove podpore.” Godine 1861. započeo je graditi bazen, a već u svibnju 1862. je uz najveću svečanost i blagoslov otvorena Marijina kupelj (bazen je dobio ime po Badlovoj ženi, bio je dubok jedan metar, a od površine vode do stropa visina je iznosila 9 metara). Tom prigodom položen je kamen temeljac za još jedan bazen, Jakobovu kupelj.Kupelj se nalazi iznad termalnog izvora, a dno kupelji bilo je napravljeno od hrastovih razmaknutih platnica kroz koje ljekovita voda starija od 40.000 godina i danas izvire. Voda u bazenu je kristalno čista, bez dodatka klora i sličnih aditiva, a u takvoj vodi danas osobito uživaju Talijani.
1876. godine Krapinske Toplice se pojavljuju na “turističkoj karti” Europe s ucrtanim najkračim putevima do Toplica (Anton Rak “Das Mineralbad Krapina-Töplitz in Croatien“, Beč, 1876.). *Pettau– Ptuj; Poltschach – Poljčane.
Od tada strani gosti, prvenstveno s njemačkog, talijanskog i francuskog govornog područja počinju dolaziti u Krapinske Toplice.